Datum

dimnisignaliKalendar kaže da je stiglo proleće. Po ko zna koji put komšija je kolica puna kojekakvog smeća istresao nadomak naše kuće i zapalio ga. Dim je po ko zna koji put obavio dobar deo naselja, možda je po neko i izašao, ali ne dalje od svog dvorišta, opsovao sebi u brk i pobegao- nazad, unutra!

Ja ga po ko zna koji put pitam zašto to radi, zašto tu, kažem da je ružno i zabranjeno, sve i da je u svom dvorištu, da postoji drugi način…

„Goni se!“, odgovori mi on, prvom u nizu psovki, po ko zna koji put, učtivo.

Može da mi bude deda. Ali za sve ove godine nije uspeo da pronađe način da se reši krupnog otpada, bez da pri tom i sam ispadne đubre. A ima malog unuka, jednom su zajedno zapalili gomilu stiropora pored ovog istog potoka kojim je nekad tekla voda, a danas je prepun otpada. Svega što je smetalo, smrdelo, dotrajalo, samo par stotina metara je dalje od kuće, komšijama pod nosom, odneće to već voda negde!

Ali i voda se umorila. Samo smo mi neumorni. Jedni u bezobrazluku, drugi u ćutanju. Toliko da nema više ni te vode, ni tog tepiha pod koji bi se gurnulo i sakrilo.

Konačno smo i mi ućutali i pozvali komunalnu policiju. Uplatnica na 5.000 dinara ostaje njemu, a etiketa loših komšija verovatno nama. Jer, u redu je to, skloniti da ti nije pred očima, negde gde ćeš lakše zažmuriti na to.

Kalendar kaže da je stiglo proleće. Još jedno koje ćemo pamtiti po tome što nismo dobacili dokle i sam kalendar. Po ko zna koji put dim će ponovo, sigurna sam obaviti dobar deo naselja. Štipaće nas za oči, ali ćemo samo još lakše zažmuriti. Opsovati sebi u bradu i- pobeći nazad u kuću. Da bi očistili svoj brlog, uvek ćemo iznova gomilati smeće u potoku koji zbog nas to odavno nije i na obližnjoj divljoj deponiji koja je zapravo znak da ulazite u naselje u kom žive „divlji“ ljudi. Znak da je stiglo proleće, da se sve budi. Samo ni od kuda znaka da ćemo se konačno probuditi mi.

Kalendar ide napred, a mi se gonimo! Kalendar ide napred, a mi- nazad, unutra!

Jer ne znam kako ću s prvim komšijom, kad je daleko od čoveka. Kako ću s tim što gubim veru u ljude. Što ne vidim ni kad ćemo biti makar za svoje dvorište. Ne vidim, ma koliko gledala u kalendar.

 

12 thoughts on “Datum

  1. Повод је ружан, али је текст одличан… И универзалан.

    1. Hvala ti.. i da, baš je univerzalan.. stari je, ali evo totalno primenjiv jer, kako upravo rekoh u prethodnom komentaru, u međuvremenu su i očistili Rokov potok, ali ljude pročistiti iznutra, najteži je posao na svetu izgleda…

  2. Pre par godina sam diskutovala sa jednim mojim drugom Amerikancem, koji je tokom ratnih godina bio u sastavu američke vojske u Bosni. I počnem ja ono naše tipično: e vi ste nama to, to i to. A on meni kaže kako je video reke, izvorišta, prepune smeća i šta je sve tu bačeno i kako nama ne treba niko drugi da bi nas potrovao, dovoljni smo i sami sebi. Shvatila sam gde bi nas nastavak diskusije odveo, pa sam malo prikočila, ali sam bolno shvatila koliko je u pravu. Kroz Železnik, gde mi je beogradski dom, protiče nekakav “potok” sa kojim su ljudi koji žive oko njega spojili svoje septičke jame, pa se tečni višak preliva tamo. Nije potrebno naglašavati kakav “miris” dominira kada krenu topliji dani, a potok je tako fino lociran da hoćeš, nećeš, ako si pešak, prolaziš pored njega. Bar je tako ljudima koji žive u mom kraju. Stvarno je poražavajuća činjenica kakvu štetu pojedinac ili grupa ljudi niske svesti može da načini zajednici u kojoj živi.

    1. A znaš li da je ovo stari tekst? I da su u međuvremenu, posle sedam godina, predano mesecima čistili Rokov potok? Da bi ubrzo opet počeli da ga pune oni koji uz njega žive! Da me je na ponovno postavljanje ponukalo to što sam, šetajući dete, videla uginulog psa bačenog u potok, uz to novo smeće! I juče prolazi taj isti komšija koji je palio i zbog kog smo zvali komunalnu policiju i s kojim smo tim povodom bili na sudu, da pokažemo koliko smo ozbiljni- prolazi opet s punim kolicima smeća i smeje mi se. Još jedan tekst imam, takođe stari, a opet ću ga postaviti, to su prosto naši “vesnici” proleća i dok to ne promenimo, džaba gledamo u kalendar da nas uvede u neko finije društvo i neki boljitak. Raznog naroda ima, ali za mnoge od nas važi ona narodna- sedi di si, jer kaki si, nisi ni za di si!

  3. Bojim se da će ovaj tekst još mnogo godina biti aktuelan.Ja živim na periferiji Beograda i svake godine to gledam.Nikako mi nije jasno zašto su ti ljudi opsednuti paljenjem bilo otpada ili njiva.Na Obrenovačkom putu naročito kad duva vetar,od dima sa zapaljenih okolnih njiva skoro da ne može da se prodje.A odgovor na pitanje zašto to rade je”Pa tako se oduvek radilo”.Put koji spaja Obrenovački put koji je inače magistralni put i Ibarsku magistralu i koji je jednim delom ulica na Umci je uglavnom zatrpan u gornjem delu gde se ide u njive,najraznovrsnijim otpadom pa se njime jedva može proći.Put se istina povremeno čisti ali se neverovatnom brzinom otpad ponovo nagomila.Zašto?Verovatno zato što se “tako uvek radilo”.

    1. Uvek ostaje pitanje šta onda radi komunalna policija i čemu uopšte zakon služi. I kazne. Bez obzira na sve, naš komšija i svi ostali nastavili su po starom čak i nakon tog susreta na sudu za koji su svi čuli. A komunalci će sledeći put doći tek kad ih bude opet zvao neko da prijavi komšiju. Do tada će juriti one bake što prodaju cveće i šta god mogu pored pijace.

    2. Uvek ostaje pitanje šta onda radi komunalna policija i čemu uopšte zakon služi. I kazne. Bez obzira na sve, naš komšija i svi ostali nastavili su po starom čak i nakon tog susreta na sudu za koji su svi čuli. A komunalci će sledeći put doći tek kad ih bude opet zvao neko da prijavi komšiju. Do tada će juriti one bake što prodaju cveće i šta god mogu pored pijace.

  4. Tekst je odličan.
    Izgleda da svi imamo tog nekog komšiju koji pali smeće ili komšinicu koja drži “pilićaru” ispod nečijeg prozora. Rekla bih “Nek komšinici crkne pile”, ali nije pile krivo što mu je gazdarica kokoš od žene.

    1. Hvala ti.. Prosto da ne poveruje čovek do kakvih sve ideja dolaze neki… I opet pitanje- šta rade inspekcije i komunalne službe.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *