Statistika za malu decu

banksy-tourismJoš od kad mi je zadavala višegodišnje glavobolje tokom studiranja ne volim statistiku. Da bi, od kad sam u novinarstvu, taj odnos poprimao uvek nove oblike netrpeljivosti. Odprilike, na svaki Svetski dan nečega razvijem po jedan!

S posebnom pažnjom svake godine dočekam Svetski, a naš, dan deteta. Licemerje, neodgovornost, bezidejnost, pa čak i glupost tog dana dosegnu neslućene razmere.

Od ranog jutra po televizijskim studijima pevaju deca iz nekih srećnih porodica, kažu, eto, šta ona misle o važnim pitanjima, voditeljke im se keze jer je valjda jako simpatično što jao gle i deca misle! Iako to nije ni malo „slatko“, to je za poštovanje, posebno u zemlji u kojoj malo odraslih to radi.

Ali dobro, možda taj deo jedini nije licemeran. Za početak im se smeškaju što misle, kasnije će ih, ako nastave to da rade, ismevati.

Ne budem lenja, zavrtim opet (važno) palcem po daljinskom, možda se bar neko, makar na Dan deteta ponaša kao odrasla osoba… Ali ne.

Izguglaš malo strašne statistike, pronađeš nekoga ko se njome bavi, rekla bih čak samo zbog tog jednog jedinog dana, bar ako je suditi po delima. Zatim nađeš strašan ljudski primer, za koji zaboraviš da živi i svih ostalih dana u godini, i to teško, pa zato jedva i dočeka da ga se setiš, u nadi da ga nećeš i ti, kao svi ostali, koliko već sutra opet zaboraviti. Malo se namrštiš u stand up-u, spakuješ to i ideš kući.

Žuljaju me i palac i mozak već, ali uzalud, statistika je i u toj oblasti neumoljiva. Na momente čak okrutna. Posebno kad govori o ekstremima- daš medijski prostor onima kojima je posao da statistiku o uslovima života dece poboljšavaju, a oni, opet mašući statistikom, a krijući neke svoje plagijate, poboljšavaju samo svoju ličnu i stranačku statistiku kojom se bave svakodnevno. Pardon! Na njoj rade, a svojim poslom se povremeno bave. Kad su, recimo, uključene kamere.

Isključim tv, odem na net, ali ni tamo od odraslih ni traga.

„Deca pretukla Rašu Popova!“

„Dvojica osmogodišnjaka iz Kuršumlije mučila pa zadavila štene!“

„Prema podacima Ministarstva za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku 15.000 dece lane je izvršilo neko krivično delo. Maloletnička delikvencija je u porastu, a među počiniocima sve više dece mlađe od 14 godina!“

Jeste, upiru se deca, sve mlađa i na sve okrutnije načine, da nam pokažu šta sve (ne) radimo i dokle smo nas doveli. Dok se kao deca krijemo iza dece.  Svaki Svetski, a naš dan nečega svede se na mrštenje i važno vrćenje palcima nad statistikom u vezi sa kojom i dalje ni prstom nećemo mrdnuti. Niko od nas koji „peremo ruke“ od blata koje smo sami zamesili.

Razumete sad zašto ne volim statistiku? Zaista je kao bikini, sve otkriva, a ne pokazuje ništa! Možeš da je izvrćeš kako god ti odgovara. Ako si neodgovoran.

Ja sam zbog nje izgubila godinu na fakultetu. Tačnije, izgubila sam je jer nisam shvatala kako  funkcioniše. Sva ta deca izgubiće možda i čitav život i uporno će ugrožavati i tuđe dok mi ne shvatimo da svaka statistika o deci ogoljuje odrasle.

Preostaje nam samo da, makar do narednog Svetkog dana deteta, pronađemo bar jednog odraslog! A nadam se da se krije zato što ga je jako sramota.

Fotografija preuzeta sa sajta: http://edicion-cys.com/autor/B/banksy.htm

11 thoughts on “Statistika za malu decu

  1. Odlično ste rekli da statistika o deci više govori o odraslima i o roditeljima, a manje o deci samoj. Posebno mi se svidela ova rečenica: “Za početak im se smeškaju što misle, kasnije će ih, ako nastave to da rade, ismevati”. I meni se čini da “Dani… (nečega)” služe da nas zastraše statistikom i upere prstom u potencijalne krivce, ili još uopštenije, (što tek ništa ne govori) u “društvo” koje mora da “preduzme neophodne mere”.

    1. Hvala Jelena. To izbegavanje odgovornosti, upiranje i mahanje prstom skupo nas košta, ali izgleda još uvek ne dovoljno!

  2. “Sva ta deca izgubiće možda i čitav život i uporno će ugrožavati i tuđe dok mi ne shvatimo da svaka statistika o deci ogoljuje odrasle.”

    U potpunosti se slažem sa ovim. Mi samo žanjemo ono što smo posejali.
    Teško je plivati u ovom modernom društvu, ako si imalo tradicionalista i veruješ u neke davno zaboravljene vrednosti. Znam, jer sam četvorostruka mama i jer se već više od dvadeset godina, koliko imam roditeljskog staža, borim da od svoje dece napravim dobre ljude.

    1. Četvorostruka mama? 🙂 Pa sjajno! Ogroman i važan posao ste odradili. A i težak, ako se borite za prave vrednosti!:)

    1. Jesu, Hvala SuZo, odličan je! Da se prihvatimo svako svog dela odgovornosti, konačno bi i odrasli…

  3. Od kad mi je brat pre mnogo godina rekao da je statistila skup netacnih podataka – mnogo lepo zivim.

    1. Odlično je to rekao! Ili su tačni na način koji svakom tumaču odgovara 🙂

    2. Poštovana Ljubice, zamalo i ja da ne položim statistiku na prvoj godini fakulteta (izvukla me je polovina boda za prolaz!). Eto o tome koliko je volim. Sa druge strane, moram priznati, da Vam je tekst odličan. Zaista sam uživala čitajući i sa svakom Vašom rečenicom sam saglasna!

  4. Od svih divnih recenica, najvise mi se svidelo ovo sa bikinijem. Zaista, toliko brojki, a niko nista sa njima ne radi? Ili nece da izvuce zakljucke koji su ocigledni. A kada su deca u pitanju, zakljucci se pre svega odnose na odrasle!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *