Mama na dva ćošeta, a konačno obla

lenaBez imalo muke naučili smo ovo naše starije dete da se ne plaši, već da voli četiri svojeglave mačke, dva velika psa, paukove, vatrene stenice i sve ostale bube s kojima delimo dvorište, puževe, mrave, pa čak i stonoge, gliste, slepiće i guštere. Neustrašiv je, čak presrećan, kad mu pred nosom tutnji voz s ogromnom kompozicijom, traktori, motori, pa čak i kombajn. Navikao se na decu koja vrište na igralištu, na pasulj, boraniju, grašak, na knjige, crtanje, pesmice i dug noćni san.

A onda je stigla i Lena, od njega mlađa 18 meseci, sićušna, malena, tanana, sve nas je u trenu postrojila i sve okrenula naglavačke! Za neke promene ne možeš da se pripremiš. Shvataš i prihvataš u hodu, tražeći brzo i dobro rešenje. Sva teorija kojom sam se prethodno kljukala izašla mi je sa sve dušom na nos od neispavanosti i gotovo opipljivog umora, od toliko obaveza od jutra do sutra.

Da staviš sebe i sve drugo svoje na stranu na neko vreme, zbog bebe, zbog deteta, sebe kad tad navikneš na to. Izboriš se vremenom i za neki kompromis u svoju korist. Ali kako da odjednom objasniš tom 18-to mesečnom žvrgoljiću, koji je do juče bio centar našeg sveta, da je sad tu i seka, da se navikne da deli sve, pa i nas, da je voli!

Dobili smo još jedno dete, a nas je i dalje samo dvoje. Korektno bi bilo da naučnici to nezgodno pitanje nekako reše, pa da se, kad se razmnožiš, odmah i kloniraš! Ali što (do tad) bar ti što civilno služe vojsku ne budu raspoređeni po kućama, nama sa malom decom, jer to je ipak svojevrsna vanredna situacija?!

Odjednom čitav sistem pada, čeka novo restartovanje, ne znamo ko kad jede, piški, spava, presvlači se, znamo samo da istovremeno hoće nas i da svi sinhrono k’o Kolibri plačemo u glas! Povremeno imam utisak da Marko i ja igramo ragbi, dodajemo jedno drugom obaveze, decu, osvajamo baze, promašujemo očigledno, svađamo se i strašno galamimo, da ima ko da nas razdvoji, možda bismo se i potukli na momente! Nervozna sam, iscrpljena, gladna i dotuku me svi ti sladunjavi “piškili smo kakili smo” statusi u kojima ni traga od ovog balansiranja na ivici nerava i strpljenja, pa još u očaju pomislim da se mi možda onda, jebeš ga, ni ne volimo!

Jel’ imam neku pomoć, pita me kuma Ljilja. Imam, kažem joj, Methyldop-u i Bensedin za visok pritisak, dobili smo i puno kvalitetnog vina, ali nema smisla da to kombinujem. Moj muž je i tata, a dragocena pomoć nam je i njegova mama koju smo konačno pustili da nam povremeno pomogne.

dusajaZapravo oduvek, ali sad pogotovo mogu da kažem da je ona i meni kao mama. Uz nju sam svih ovih prvih i najtežih dana, tek uz drugo dete, naučila da ne moram baš sve sama, da ne moram baš sve ja, da se ne doznajem baš u sve najbolje, da mom detetu ponekad više od najboljeg znači da oseti nešto drugačije. Da dam sebi oduška i pustim druge da me odmene. Da, tačnije, izistinski pustim druge u život moje dece. Jer je to njihov život.

Da je pustim da bude baka koja će s mojim detetom graditi svoj odnos, sistem, dogovore, tajne, igre, način na koji se brine o njemu drugačiji od mog- našeg- koji smo svima naturali, a da nismo ni primećivali. Da je pustim da me voli i da njih voli, bez straha da će oni zbog te ljubavi mene voleti manje. To njihovo beskrajno strpljenje i razumevanje za sve naše dečje bolesti u vezi sa podizanjem dece najviše me je dojmilo. Na momente i posramilo.

A tek ovo dvoje malih, lepookih? Sve češće sumnjam da su u ozbiljnom dosluhu. Uvukli su nam se pod kožu, a opet, u trenu nam dođe da iskočimo iz kože, šetaju nas od neizrecive sreće do krajnjeg ludila, lelujamo na lestvici od Ne mogu više, do Kako smo uopšte mogli bez njih! Kako bismo znali koliko možemo da nema njih. Često se zapitam ko tu zapravo koga “podiže”. Ali znam sigurno da rastemo zajedno. Oni čak mnogo brže od nas.

dancikaI sad tek vidim, ja sam se tek posle drugog porođaja “zaobilila”, smekšala, opustila. Shvatila da za neke stvari ne možeš da se spremiš unapred. Da neke stvari ne moraš, pa i ne možeš sam. Ovo je promena koju oseti i u kojoj učestvuje cela porodica, svako od nas ima svoje mesto i zadatak da bismo stvorili novi red. Ja ne znam baš sve najbolje, a i od najboljeg je nekad važnije drugačije.

Zato je u naš život ušla Lena. Njena uloga je da nam pravilo raspodeli uloge. I evo je, režira, pravi kastigne, rezove i prekraja, a mi se smejemo, plačemo, mirimo, opiremo i opuštamo, ulazimo u svoje likove bojažljivo, polako, nepoverljivo, nesigurno… A onda je pogledam, tako mirnu u mom naručju, tako sigurnu da zna šta radi i evo, prepuštam joj se polako. Nikola joj daje svoju flašicu, svoj hleb, mazi je, broji joj prstiće, povremeno se razgalami, a sve vidim, u uglu usana smeška se šeretski jer zna, potpuno je tačno da smo je “doneli njemu”. Da mu pomogne da izvede roditelje na pravi put.

Od toliko iskustava i uvida do kraja ću preći u mudrace! Ako do tada ne pogubim sve živce. I ako uopšte ima kraja. Ako i nema, srećom, ima vina!

25 thoughts on “Mama na dva ćošeta, a konačno obla

  1. Iskreno, ne bih ti bila u kozi. Svoje misljenje o drugom detetu sam napisala na svom blogu, uz svo divljenje zenama koje imaju 2+.
    Na srecu, imas pomoc, za koju i ja nekad kazem da je dar s neba. Toliko puta nam je moja mama pomogla i odmenila me da treba orden da joj dam!
    Znas za onu nasu, kojom se sve tesimo-proci ce. Uz vino je lakse, a i ova ideja i civilnom sluzenju vojske mislim da ima smisla :).

    1. Pomoć je trenutna jer će uskoro svi oni opet na posao. A onda opet novi/stari žur. Uglavnom smo sve gurali sami jer mi je neprijatno da iko toliko stariji od mene radi oko mene. I mislili smo da smo u kondiciji 🙂 Teško je i lepo, važno je da imaš neki izduvni ventil, koliko god da ih imaš.

  2. Kad sam shvatila da ne moram sve sama, i da sigurno ne bih postigla – sećam se da sam sedela na krevetu i blenula u patos. Toliko me je ošamutila ta spoznaja da sam u tom položaju ostala zdravo dugo!
    A onda i od onda .. Sve je lakše nego prvi put 😀

    1. Vidiš, nije nekad ni loše to kad odjednom više ne možeš, pa ti se pokaže da i ne moraš- baš sve 🙂

  3. Jeste možda naporno, ali je i divno u isto vreme. Za malo napornih stvari u životu to možeš reći. Malo će biti povuci-potegni dok beba ne bude imala neku rutinu. Mada, ovo su dve bebe. Ja vam u svakom slučaju čestitam.

    1. Da, baš si to lepo rekla- za malo napornih stvari u životu to može da se kaže. Hvala ti!

  4. I ovo što osećam od prvog dana “a sve vidim, u uglu usana smeška se šeretski jer zna, potpuno je tačno da smo *ga „doneli njemu“. Da mu pomogne da izvede roditelje na pravi put.” Nisi mogla jasnije da sročiš ono kroz šta naša porodica sad prolazi (potpisala bih sve sem lekića i vina). Znači, nismo sami. A, to je, već, ogromna pomoć.

    1. Lekovi zbog visokog pritiska koji je stigao pred sam kraj trudnoće i mogao skupo da nas košta obe… Sad treba vremena da ga vratim u normalu, što je još i najmanji problem od svega što je moglo da bude. Tako da uz vino, u to ime, može makar da se nazdravi!

      1. Razumem 🙂 Mislila sam – potpisujem sve, u smislu, čitam našu priču. Potpuno. Samo što kod nas više nema ni lekića ni vina. Da bi bila naša priča.

        Nastavi da pišeš, (između ostalog i to) nam čuva razum.

        Uzdravlje! (popiješ jedan gutljaj dobrog vina i za nas, a mi odavde kuckamo limunadom;)

    1. Posebno ova za vino 😉 nešto verujem da leči bolje nego ti lekovi, ali ‘ajd, sačekaću pa javljam 🙂

  5. Evo zaklela bih se da vino pomaze,u mom slucaju, posle prvog porodjaja crveno a posle drugog roze! 🙂 🙂 Samo napred, otarasi se tih lekica za pritisak i drzi dve case za vino na dohvat ruke! 😉 Poljubac

  6. Bas si divno opisala ovu situaciju, mi smo prošli kroz isto, razlika nam je isto 18 meseci. Uopšte nemoj ni pokušavati dovesti stvari u red, nemoguće je, samo treba preziveti prvih mesec-dva, pa će nekako sve doći na svoje mesto…. početi da dolazi. Uvek se sećam reči moje bivše razredne koja je isto imala 18 meseci razlike među decom: Prva dva-tri meseca su bila kao noćna mora, ali kasnije je bilo super, kao da imaš blizance, sve rade zajedno. I zaista je tako, što više vreme prolazi sve je bolje. Ali noćnu moru ne možeš da izbegneš na početku!

    1. Hvala ti Tamara što deliš ovo iskustvo. Mnogo znači kad iz ove pozicije čuješ- svi to prođu i sve to prođe, a ostaju ti šašavi klinci i lepe uspomene. Nekih stvari u vezi sa Nikolom ne mogu ni da se setim koliko su trajale, a znam da su nas sve tada mučile!

  7. Draga Ljubice,

    Evo čitam po treći put i ne znam šta da napišem (postidela si me koliko pišeš, a ja ni komentar da sastavim).
    Čitam i mislim se – dakle, ovo nas čeka? Nakon što smo tako isključivo i ponosno odbijali svaku pomoć, nakon što smo tako sve držali pod kontrolom, našminkali ovo naše roditeljstvo do u detalje, da dođe novi bebac i – sve nam promeni? Rekli su da hoće, ali niko nije ovako iz prve ruke, ovako “u dušu” opisao kako to zapravo izgleda. Nekad mi se čini da gubim vazduh od panike, a nekad od sreće. I to tako ukrug.
    Odoh da pročitam još jednom onaj poslednji pasus. Pa još jednom, pa još jednom…

    1. Ne znam, porođaj i oporavak su mi (bili) takvi da smo morali. Mala je razlika i jako puno posla u početku… kasnije već krene neki ritam. U tome si, pa moraš i hoćeš da nađeš rešenje. Čim ima publiku, Nikola je nemirniji, istražujemo i svi zajedno tražimo najbolje rešenje…

  8. Joj, kako si me živoposno podsjetila na te početke. 😀 Nema recepta, samo ideš, kotrljaš i vidjećeš da je sve manje pucanja po šavovima, da čak i zarastaju 🙂 Divno.

    1. Evp premorena od celonoćnog idežurstva na koje se nadovezalo celodnevno- sa malenom, zbog grčeva, muž sa dečakom… i razmišljam kako se kao kroz maglu sećam da je i on imao muke s grčevima (maleni, ne muž mi 🙂 ) a evo već sam zaboravila koliko i kako nam je to svima bilo iznurujuće. Ostaju samo lepa sećanja, to je taj neki nagon za preživljavanjem 😉

  9. Nije mi nista tako strasno kao kad mrtva umorna, gladna i znojava pokusavam obojicu da ih uspavam, a tek me ceka gomila posla…a oni kao za inat

    1. Osete da si “negde drugde” pa traže pažnju. A ti više ni ne znaš šta to beše pažnja 🙂 pun je zahtevnih izazova taj početak. A možda i nastavak 🙂

  10. [* WordPress Simple Firewall plugin marked this comment as “trash”. Reason: Failed GASP Bot Filter Test (comment token failure) *]
    He,kod nas je samo redosled obrnut…i razlika malo veća,ali budi sigurna da su Lena i Nikola prava,dobitna kombinacija.Iskustvo me je tome naučilo,uživaj! 😉

  11. Svaka čast. U novembru mi je termin s drugim detetom, bice razlika 16 meseci. Nadam se da cu preživeti prvih par meseci :-D. Vec mi je frka

    1. Nama se Lena “desila” nakon što smo Nikolu dobili posle dve VTO i obradovali smo se iz više razloga. I jesmo se i zbarinuli zbog male razlike, ali definitivno pojma nismo imali šta nas čeka. Ali evo, N se već navikao i sve je bolje, treba ti taj prvi mesec da se uhodaš i prosto- moraš da nađeš rešenje, a ako još i hoćeš, onda će sigurno biti dobro.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *