Čovek je u šumi!

flowerHoće li pasti kiša, ili šetnja, nismo bili sigurni žvrgoljić i ja dobar deo popodneva. Kad smo se na kraju, tako čekajući odgovor, i kompletno spremili, priroda je presudila u našu korist! Malo je zamračila, pustila vetar da rashladi… i točkovi su se zavrteli! Nije valjda imala srca da nas poremeti.

Kad je već tako dobra, rešim žvrgiju da pokažem jedan njen deo van našeg dvorišta. Umesto po betonu, odlučim se za šetnju po bentu, kroz zelenilo, uz Rokov potok, pa do šume! Pogled „puca“ od širine, sve nijanse zelene se prepliću, čak i korov se oteo u visinu i likuje na vetru! I žvrgoljić se smeje, sve oko njega se leluja, lupka onim bosim nogicama, pomislim- dobro i kažeš, izujem se i ja!

Kakva sloboda… Dok vetar skuplja mirise po livadi i nežno ih posipa po nama, odjednom jato lastavica u živahnom „razgovoru“ iznad naših glava. On oduševljen, širom otvorio i oči i usta, stanem i ćutim, da mogu i vreme bih zaustavila! Pratimo ih dok odleću i ne prestaju da čavrljaju i mi za njima „letimo“ dalje. Visi iz onih kolica, gleda raznobojno cveće kako se, kao na priredbi tiska jedno uz drugo, ispituje pogledom, pruža ručice… Moj žvrgoljić upoznaje svet! Nama tako običan i podrazumevajući. Tek pozadina za neke bitnije stvari.
Sve smo bliži šumi i kraju benta, ali izgleda i kraju samom. Nesnosan smrad odjednom dopire do nas i govori- da je neko skoro renovirao kompletno kupatilo, nekome je pak smetalo baš dosta prošlogodišnje zimnice, muve su imale pravu gozbu na mešavini čije je poreklo sada već nemoguće razaznati… Odbačen je dobar deo nečije garderobe i jedan stari krevet. Čitav red crnih džakova čiji miris govori da ne želimo da znamo šta je u njima. Neko je baš potencirao mlečne proizvode, a neko više ne koristi mali električni šporet. Za dva uginula ljubimca valjda nije moglo da se nađe bolje mesto.

Žvrgoljić gleda, ćuti, on to još ne razume. A ni ja neću nikada. Ne znam ni kako ću mu objasniti. Možda da je divlja deponija znak da u blizini žive neki divlji ljudi. Nekako me je sramota od njega tako čistog. Jer se na prirodi jasno vidi naša priroda.

Obuvam se, okrećemo se i vraćamo u svoje dvorište. On se udubio u igru, ja u ćutanje. Kod nas sve opet ima smisla, ispituje lišće loze, jabuke, gleda na istom drvetu kajsije i šljive, nežno pipka iglice „bockave jele“, latice ruža… Ciči od radosti dok se naša dva psa igraju, smeje se grohotom maci Munji koja mu se javlja iz oluka, golicam mu nogice „veselim žbunićem“, savija se da dirne tatin čeri paradajz…

Uveče, pun utisaka, zaspi i smeši se u snu. A mi? Sa jednim komšijom otišli smo čak do suda jer je uporno palio smeće i bacao ga u reku naspram naše kuće. Odjednom shvatim, to je uzaludno, kao da ubeđujemo jednog po jednog. A jedino što mogu i treba da uradim je da ubedim ovog mog, jednog, na vreme.

sigrackaOtišla sam u drugu sobu i napravila mu ovu igračku po ideji odličnog bloga o roditeljstvu Čarapice! Uz nju će najviše učiti o uzrocima i posledcama.Da, to može da se nauči već sa sedam meseci, a neko ne nauči ni do sedme decenije!

Pošla sam ovog puta iz svog dvorišta. U njemu smo više nego u kući i zato mu je već sa sedam meseci draža priroda od svih kupljenih igračaka! Nekako verujem i da će iz ovog dvorišta izaći sa uverenjem da ona nije igračka. A i da je nismo kupili, već samo nasledili za sve buduće generacije.

On će presuditi u njenu korist. Neće, znam, imati srca da je poremeti.

7 thoughts on “Čovek je u šumi!

  1. Sećam se ovog teksta… I sećam se da sam i tada komentarisala, a šta… To se ne sećam, pa evo nove perspektive.
    Jesu, malecki su da shvate, ali svojim primerom ih učimo. Svakog dana, u svakom trenutku. Nema reči koje vrede kao jedan dobar (ili loš) primer.
    Zato recikliramo, igramo se svim što nam mašta pokaže, mazimo i hranimo ljubimce i one koji to više nisu nikome jer su napušteni, brinemo, pitamo se, razmišljamo. Pa dokle stignemo.

    1. To je sigurno dobar početak. I kad bi svako od nas tako umeo da se makar posrami pred svojim detetom nekih stvari koje radi, sigurna sam da bi nam u mnogo čemu bilo bolje.

  2. Uvek aktuelna tema… i presladak bebac da ulepša dan svakome ko ga vidi…

    1. Hvala ti. Upoznaje polako svet i eto, kod nekih lekcija se ozbiljno zabrinem šta da mu kažem u vezi sa tim što iz njih shvata o nama i svetu koji im skrnavimo… Stari tekst koji je nažalost uvek aktuelan. Rokov potok, koji je inače očišćen nedavno, posle sedam godina, već ima smeća, a bačen je naspram našeg prozora i uginuli pas.. To me je porazilo i ponukalo da ovo opet postavim.

  3. Sećam se kad je starija imala oko dve i po godine situacije iz lifta gde je ona za neke papire prokomentarisla na njenom bebećem da to ne tu,to u đubre.I onda sam se ja zapitala da ako tako malo dete može da nauči i da razume da se to tako ne radi zašto mi živimo u ovako prljavoj zemlji 🙁

    1. I onda ih samo pokvarimo. I sve ostalo takođe. Ozbiljno prevaspitavanje nam treba, muka me hvata s prvim lepim danima, kad predveče krenu da pale krupan baštenski otpad… Pa i kad im ubacim u sanduče raspored njegovog odvoženja, ako već nemaju gde da se informišu, oni i dalje puštaju te dimne signale.

  4. [* WordPress Simple Firewall plugin marked this comment as “trash”. Reason: Failed GASP Bot Filter Test (checkbox) *]
    Tema je dobro opisana iako se s nekim stvarima ne slažem do
    kraja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *