Četiri strije

babyProšla sam pored ogledala, a onda zastala i vratila se. Biću trudna još svega nekoliko dana u životu. I to drugi put u životu! Koliko je to nestvarno nekome ko se godinama suočavao sa sterilitetom, probajte da zamislite.

Podigla sam majicu, ogledala se, okretala, mazila stomak i uživala u odgovorima tog nestašnog velikog borca, Lene koja mi stalno stavlja do znanja da je tu, uprkos svemu!

A onda mi je odjednom još neko vrlo jasno stavio do zanja da je tu- četiri strije oko pupka! Kako ih do sad nisam primetila, pojma nemam. Ali znam da će i one ostati tu, uprkos svemu! I da će mi to jasno stavljati do znanja kad god podignem majicu. Ili da recimo više ne dižem majicu- nikad?

“Ja imam četiri strije! Toliko ih, tačnije, vidim odozgo. Marko neće da mi kaže jel’ ih ima još negde, samo mi se smeje!”, u očaju sam se javila kumi, instruktorki joge. “Jel’ može to nečim da se maže?”, pitala je.

Moglo je. Ali me je mrzelo. I jurila sam za Nikolom koji je tek prohodao, a s kojim nisam dobila ni jednu, pa sam mislila da neću ni sad. Ode ona na Štrand. Jedno rešenje svakako bi moglo da bude da ja tamo više ne idem- nikada! Ili da nosim kupaći kakav ima Šilja. Javlja mi da je Vavrinka baš sladak kad ga gledaš tako izbliza. Ja sam i dalje izbliza gledala moje četiri strije i to nije bilo ni malo slatko. Kako će tek muž da me gleda izbliza?!

“Zezaš da on i Novak igraju na Štrandu! A jel’ ima neko strije?”

“Celulit na sve strane!”

To bar nemam. Ali nemam ni rešenje za ovo što imam. U očaju se javim još nekom ko uvek ima sve odgovore za mene, ukucam na Guglu “Četiri strije”! Nastane prava bitka za moju pažnju, prodavaca kojekakvih krema i utešnih priča totalnih keva “…to je znak da sam rodila dva anđela, da sam ih nosila ispod srca…”. Pa imam njih, koji će mi moj bolje podsećanje! Imam i pregršt omiljenih, trajno isflekanih majica, nisu mi baš bile neophodne i (najmanje) četiri trajne strije.

“Jel’ Stanislas ostao na Štrandu da slavi pobedu?”. Ne odgovara. Ne shvata ona mene ozbiljno uopšte. Planira verovatno da me kasnije raspeči u neki pozdrav suncu, ali ne za strije, nego za smirenje duše, da spoznam i zavolim sebe takvu kakva jesam. Jeste, ona nema strije, jasno vam je. Ne shvata me ni Marko, samo me ljubi i smeška se. Koliko vidim, samo ja vidim te četiri strije! A ne želim da ih vidim.

Od svakog bolnog saznanja teže je samo jutro posle, kad shvatiš da je još tu. Da je stvarno. Umorna, neofarbana, flekava, sa mojim 18to mesečnim preslatkim žvrgoljićem u zagrljaju pregledam mejlove i komentare na fejzbuku. A tamo, jedan lajk na staru “napucanu” fotku s posla pokrenuo novu lavinu lepih komentara. “Zgodna do besvesti!”, piše moja koleginica Milica. Sad ostala samo besvest, šalim se ja.

zvrgija

working areaI onda me u momentu osvesti baš on, taj toliko važan muškarac u mom životu. “Mama, mama!”, upirao je prstićem u fotografiju, prepoznao me je, a da me nikada takvu nije video! Shvatim ipak još uvek nešto mogu da mažem za strije- oči! Način na koji gledam sebe. Vide i Marko i Mirjana da su one tu, ali samo sam ja želela da ih gledam tako. Njima je nešto drugo upadalo u oči.

“Nisi se uopšte ugojila”, kažu ti odmah posle pozdrava, brzo, da te što pre umire. Toliko je to valjda važno. I strašno. “Nisi se uopšte promenila!”. Ali zašto se ne bih promenila?

Žena učestvuje u stvaranju čitavog jednog novog života, nerealno je (od nje) očekivati da se ništa ne promeni. Spolja i iznutra, u odnosu sa sobom samom, s partnerom, prijateljima, poslom. A sa svih strana se implicira da je to pretnja, prateća žrtva, nedostatak koji će okrnjiti njen život!

Kada postaneš odgovoran za jedno živo biće, to povlači niz kompromisa, odricanja, ponovonog građenja, uspone i padove. Dobiješ priliku da upoznaš svoje granice, domete, ludilo, sreću, ljubav, umor, snagu, sve za šta nikada nisi zbog sebe samog našao dovoljno motiva da upoznaš i koristiš.

Kamo sreće da sam sve to o sebi saznala ranije! Sigurno bih uradila mnogo više za sebe, da sam se odvažila na takve promene. Roditeljstvo, naravno, nije jedini motiv koji može da te pokrene da se ponovo rodiš, ali meni, toliko ušuškanoj u svoj polufunkcionalni komoditet, trebalo je nešto tako jako.

Gledano samo spolja, nikad duže nisam bila neofarbana i bez frizure, nikad umornija, neispavanija, a s flekama mogu da konkurišem kao pokretna umetnička postavka. Ne pamtim kad sam se poslednji put “napucala”. Sve to čeka neko svoje vreme.

Ali, uz sve što jesam, ja sam sad i mama, i to za sva vremena. I uprkos svemu. Sve ostalo može da se promeni. To je jedino što je jako promenilo mene. Sad mogu da se gledam izbliza. I spolja i “iznutra”. I uprkos svemu.

12 thoughts on “Četiri strije

  1. Četiri strije su kao odlikovanje, ponosna mama! A onaj ko u njima vidi samo četiri linije, taj ne zaslužuje ni da mu se objašnjava. 🙂

    1. Mene su ipak uplašile, uprkos svemu 🙂 Ali, znaš kako, možda su dobile bitku, ali nisu dobile rat!

      1. I u to verujem, prateći te 🙂 Ali, ako i ostanu neke blede senke nakon bitke biće to samo podsećanje da si se u nju upustila i hrabro na svet donela dva predivna deteta!

  2. Iz prve imam jedva primetnu striju, u pupku! Od druge očekujem bar podsetnik na druženje sa bebom, ali imam vremena, tek sam na pola puta… 🙂

    1. Čestitam za drugu, mada, može i bez druge strije da prođe 😉

  3. [* WordPress Simple Firewall plugin marked this comment as “trash”. Reason: Failed GASP Bot Filter Test (comment token failure) *]
    Iz prve truimam jedva primetnu striju, u pupku! Od druge očekujem bar podsetnik na druženje sa bebom, ali imam vremena, tek sam na pola puta… 🙂

  4. Sve mame jednog dana shvate šta je zaista važno. Najponosnija u životu bila sam kada sam rodila prvo dete, mislila sam da mi je na čelu urezano da sam postala mama. I sve je ostalo tog dana stavljeno u drugi plan, računajući i moj posao na televiziji. Sada, 18 godina kasnije, ponosna sam i na sve strije, bore i podočnjake. Vredelo je!

    1. Da, puno se toga menja, na neke se promene teško odmah navići, puno kompromisa, odricanja, ali zaista se sve to lakše pregura uz puno ljubavi.

    1. Ma joj :)sad kad sam se omacila, vidim da ih je i više. Ali, nekako mi više upada u oči da je i nas više 🙂

    1. 😉 znaš kako, setila sam se još jednog rešenja, da recimo ne izlazim iz vode- uopšte!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *